Brač često slovi kao otok “zlatne sredine”. Nije nedostižan kao Hvar, ali je skuplji od kopna. No, kada se zagrebe ispod površine, cijena dana na Braču ovisi o tome ponašate li se kao tipičan turist ili kao netko tko poznaje otok.
Donosimo detaljnu raščlambu troškova za jedan prosječan ljetni dan, te analizu vječnog sukoba perspektiva između gostiju i domaćina.
1. Fiksni troškovi: Prvi udarac na novčanik
Prije nego što uopće popijete kavu, Brač košta. Ovo su bazični troškovi na koje se ne može previše utjecati.
- Trajekt (Split – Supetar): Ovo je “ulaznica”. Za četveročlanu obitelj s automobilom, povratna karta u sezoni može koštati preko 100 € do 130 €. To je trošak na koji se turisti najviše žale jer ga doživljavaju kao “porez na dolazak”.
- Parking: U Bolu (blizu Zlatnog rata) parking je godinama tema rasprava. Cijena dnevne karte može ići od 15 € do 20 €, a satne karte su blizu centara oko 1,50 € – 2,00 €.
2. Indeks “Kava i Pizza”: Mjerilo standarda
- Kava na rivi: U Supetru ili Bolu, espresso ili macchiato koštaju između 2,50 € i 4,00 €. Na manje atraktivnim lokacijama (npr. kafići u unutrašnjosti ili ne-turistički kvartovi), cijena pada na 1,80 € – 2,00 €.
- Pizza / Burger: Osnovna pizza u restoranu na obali rijetko je ispod 12 € – 15 €. U “finijim” restoranima ide i do 18 € – 20 €.
- Obiteljski ručak: Za četveročlanu obitelj u prosječnoj konobi (riba 2. klase ili mesna plata, prilog, piće), račun će rijetko biti ispod 100 € – 120 €.
3. Zlatni Rat: Cijena prestiža
Ako želite ležaljku i suncobran na najpoznatijoj plaži, pripremite se na “premium” cijene. Set (dvije ležaljke i suncobran) u špici sezone može koštati od 30 € do čak 50 € i više, ovisno o lokaciji na samom rogu.
Što kažu TURISTI? (Percepcija: “Plaćamo pogled”)
Gosti su podijeljeni u dvije skupine: oni koji se osjećaju prevareno i oni koji prihvaćaju cijenu ljepote.
Najveće zamjerke
- Trgovine: Turisti primjećuju da su cijene u supermarketima na otoku 10-20% više nego na kopnu. Obična voda, pivo ili kruh su skuplji.
- “Porez na budale”: Često se žale na nesrazmjer cijene i kvalitete. Nije im problem platiti 20 € za rižoto, ali je problem ako taj rižoto ne valja. Smetaju ih i naplate tuševa na plažama ili preskupi taksi prijevozi unutar otoka.
- Smještaj: Apartmani koji su nekad koštali 60 €, sada su 100-120 €, a namještaj se često nije promijenio godinama.
Što hvale
Spremni su platiti više za autentična iskustva u unutrašnjosti (npr. janjetina u Gornjem Humcu ili ulje u Škripu) jer tu osjećaju stvarnu vrijednost za novac.
Što kažu LOKALCI? (Percepcija: “Otočki život je skup sport”)
Lokalno stanovništvo ima potpuno drugačiju matematiku i često ih ljute prigovori turista.
- Trošak logistike: Bračani ističu: “Sve što vidite na otoku, moralo je doći kamionom na trajektu.” Trgovci i ugostitelji imaju veće ulazne troškove transporta, što diktira konačnu cijenu.
- Sezonalnost: Klasični argument – “Moramo zaraditi za 12 mjeseci života u 4 mjeseca sezone.” Zimi je otok pust, mnogi obrti ne rade, a računi stižu cijelu godinu.
- Svakodnevni život: Lokalci ne jedu svaki dan u restoranima. Oni znaju gdje je kava 1,50 € (lokalni kafići gdje nema turista) i kupuju u velikim trgovačkim centrima u industrijskim zonama, a ne u malim dućanima na plaži.
- Zajednička frustracija: I lokalci pate zbog visokih cijena. I njima je skup trajekt kad moraju ići doktoru u Split. I njima je skupa hrana u dućanu. Često kažu: “Turist dođe i ode, a mi te cijene plaćamo svaki dan.”
Presuda: Kako proći jeftinije, a bolje?
Razlika u cijeni dana na Braču može biti drastična ovisno o vašem pristupu:
1. Turistički pristup (Bol/Supetar centar)
Kava na rivi, ručak u prvom redu do mora, kupovina u malom dućanu, parking blizu plaže.
Cijena: Visoka. (Osjećaj: “Oderali su nas”).
2. Lokalni pristup (Unutrašnjost/Skrivene uvale)
Kava u Nerežišćima ili Selcima, kupanje u uvalama (besplatno), ručak u OPG-ovima u unutrašnjosti (bolja hrana, slična ili niža cijena, veće porcije), kupovina u većim supermarketima (na ulazu u Supetar).
Cijena: Umjerena. (Osjećaj: “Vrijedilo je”).
Zaključak: Brač je skup ako se krećete isključivo utabanim turističkim stazama. Ako prihvatite ritam otoka, istražite sela u unutrašnjosti i ponašate se kao lokalac, cijene postaju puno prihvatljivije, a iskustvo autentičnije.