Na sjevernoj obali Brača, u dubokom zaljevu koji se pri kraju račva u dvije mirne luke, smjestila su se Pučišća. Bijele kuće niže se prema moru u kamenim redovima, a pročelja tijekom dana mijenjaju nijanse sa suncem. Uz rivu se i danas mogu vidjeti radionice i klesarski detalji na svakom koraku. Veza Pučišća i kamena nije turistički slogan: ona je odredila gospodarstvo mjesta, njegov izgled i način na koji se znanje prenosi s naraštaja na naraštaj.
Ovdje je prirodno bogatstvo preraslo u zanat, a zanat u dio identiteta. Stoljetno umijeće opstalo je i kad su u kamenolome stigli strojevi, i upravo je ta postojanost ono što Pučišća razlikuje od mnogih drugih jadranskih mjesta.
Od zaleđa do zaštićene luke
Prostor oko današnjih Pučišća bio je naseljen davno prije nego što je nastalo današnje mjesto. U nesigurnim stoljećima ljudi su živjeli u unutrašnjosti otoka, gdje su bili zaštićeniji od napada s mora. Tek su se postupno obitelji spuštale prema zaklonjenoj uvali, a uz obalu su nicale kuće, radionice i obrambene kule.
Prema Hrvatskoj enciklopediji, naselje se razvilo u drugoj polovini 15. stoljeća, a prvu kulu podigao je Ciprijan Žuvetić 1467. godine. Druge su obitelji potom sagradile još dvanaestak kula, pa je mjesto u 15. i 16. stoljeću imalo trinaest kaštela, od kojih su četiri sačuvana. Oko njih se oblikovala jezgra naselja, a luka je postala prostor trgovine, ribarstva i, sve više, prijevoza kamena.
Pučišća su tako stoljećima rasla u obrtničko i kulturno središte istočnog dijela otoka. Od 1823. do 1885. bila su i općinsko središte istočnog Brača. Kamene kuće nisu građene prema jedinstvenom planu, ali zajedno čine skladnu cjelinu. Gradili su ih ljudi koji su poznavali materijal, njegove granice i to kako se ponaša na soli, suncu i buri.
Veselje i drugi kamenolomi
Brač je poznat po kvalitetnom bijelom vapnencu. Brački kamen skupni je naziv za nekoliko varijeteta bijelog vapnenca, a lokalni ga ljudi od milja zovu i mramorom. Vadio se još u antici, a od srednjeg vijeka na otoku cvjetaju klesarstvo i kiparstvo u tom materijalu.
Oko Pučišća nalazi se više kamenoloma, među kojima Tesišće, Punta, Veselje i Kupinovo. Najpoznatiji je Veselje, koji se u izvorima prvi put spominje 1455., kada ga je, prema Hrvatskoj enciklopediji, zakupio Juraj Dalmatinac, graditelj šibenske katedrale. Od tada su mjesto i kamenolomi rasli zajedno, a početkom 20. stoljeća osnovano je poduzeće Jadrankamen, koje je proizvodnju podiglo na industrijsku razinu.
Pučiški su klesari obrađivali blokove za kuće, crkve, palače, nadgrobne spomenike i javne građevine. Radili su i izvan Brača, u okviru široke dalmatinske graditeljske tradicije, pa su i materijal i umijeće otočnih majstora postali poznati daleko izvan otoka. Više o svojstvima kamena i građevinama s kojima se povezuje donosi vodič o bračkom kamenu kao bijelom zlatu Dalmacije. Valja ipak biti oprezan: popularne predaje same po sebi nisu dokaz da je kamen iz neke poznate građevine baš s Brača. Takve tvrdnje treba provjeriti u dokumentaciji.
Znanje u rukama klesara
Tradicionalna obrada kamena traži mnogo više od snage. Majstor najprije mora pročitati blok: strukturu, smjer slojeva i moguće pukotine. Tek tada bira alat i redoslijed poteza. Iz grubog komada postupno izvlači profil, ornament ili glatku plohu, a jedan krivi udarac može poništiti sate rada.
U Pučišćima se to znanje prenosilo u obiteljima i radionicama. Lokalne klesare zvali su artištima, a njihov je rad imao veliku društvenu i gospodarsku težinu. Tragovi njihova umijeća vide se na portalima, stubištima, balustradama, crkvenim elementima i posve jednostavnim uporabnim predmetima. Već u kratkoj šetnji mjestom možete usporediti grubo obrađenu površinu s fino isklesanim detaljem.
Kamenarstvo je bilo jedan od stupova otočnog gospodarstva, uz maslinarstvo, vinogradarstvo i stočarstvo. Širu sliku te povezanosti daje tekst o tradicionalnom gospodarstvu otoka Brača.
Klesarska škola: od tečaja do strukovnog obrazovanja
Klesarska škola u Pučišćima osigurala je da zanat ne ovisi samo o obiteljskoj predaji. Prvi tečajevi klesarstva održavali su se od 1906., a 1909. osnovana je Škola za usavršavanje u klesarstvu, koju je vodio klesar Emil Ruml iz Češke. Iskustvo iz radionica tako je prvi put ušlo u sustavno obrazovanje.
Škola je kroz desetljeća više puta mijenjala ime i ustroj, ali praktična nastava ostala je njezina jezgra. Učenici i danas uče ručnu obradu kamena alatima čiji se osnovni princip nije bitno promijenio od antike, a uz to i rad na suvremenim strojevima, tehničko crtanje i poznavanje materijala. Prema povijesti Klesarske škole, ustanova danas obrazuje klesare, klesarske tehničare i rudare površinskog kopa. U sezoni je školska radionica otvorena za posjetitelje, koji mogu pratiti cijeli put od nacrta do gotovog kamenog elementa. Takvih mjesta na Jadranu je malo.
Kamen u slici mjesta
Graditelji u Pučišćima dosljedno su koristili domaći materijal. Krovovi, pročelja, dvorišta i uske ulice stvaraju gotovo jednobojnu sliku, ali kamen nije monoton. Ovisno o obradi i dobu dana poprima boju bjelokosti, meda ili hladnog srebra, i upravo to Pučišćima daje prepoznatljiv izgled.
U vizuri mjesta ističe se župna crkva sv. Jeronima. Pučišća su vlastitu župnu crkvu dobila 1566., a današnji barokni oblik nastao je pregradnjom koja je započela krajem 18. stoljeća. U župnom uredu čuva se i Povaljska listina iz 1250. godine, jedan od najstarijih tekstova pisanih hrvatskim jezikom, zapisan hrvatskom ćirilicom. Takvi datumi lijepo pokazuju koliko je duboka lokalna prošlost, a tko voli pratiti godišnjice i događaje vezane uz određeni dan, na stranici Povijest Danas može za svaki datum u kalendaru vidjeti što se tada dogodilo u Hrvatskoj i svijetu.
Vrijedi obratiti pozornost i na renesansne i barokne kuće uz obalu te na sačuvane kaštele. Sličan odnos graditeljstva i otočnog krajolika može se pratiti i na drugim bračkim lokalitetima, primjerice u Mirju i njegovoj antičkoj prošlosti, uz kameni križ iznad Povlja ili u obližnjoj uvali Lovrečini, gdje su sačuvani ostaci ranokršćanske bazilike sv. Lovre.
Kako obići Pučišća
Za prvi posjet dovoljno je nekoliko sati. Krenite rivom, a zatim se popnite u gornje ulice, odakle se otvara drukčiji pogled na zaljev i kuće. Prije posjeta Klesarskoj školi i radionici provjerite aktualno radno vrijeme. Ako dolazite ljeti, kupanje možete spojiti s obilaskom: uređeno kupalište Sveti Rok nalazi se u samom mjestu.
Kod kupnje kamenog suvenira provjerite kvalitetu obrade, podrijetlo kamena i ime autora. Težina i sjaj sami po sebi malo govore o vrijednosti predmeta. Informacije o lokalnoj kamenarskoj baštini i obilascima nudi i stranica Turističke zajednice Pučišća.
Ako planirate širi obilazak otoka, Pučišća se lako uklapaju u rutu koja povezuje povijesne lokalitete, unutrašnjost i sjevernu obalu, a odande nije daleko ni do Vidove gore, najvišeg vrha jadranskih otoka. Za planiranje će dobro doći i vodič kroz mjesta koja vrijedi vidjeti na Braču.
Tradicija koja i dalje radi
Klesarska tradicija u Pučišćima nije muzejski izložak. Kamen se i dalje vadi, obrađuje i proučava, učenici svake godine ulaze u radionice i biraju klesarstvo kao zanimanje, a majstori nastavljaju posao starijih naraštaja. Kamen je prisutan i u suvremenoj arhitekturi.
U Pučišćima se tako spajaju geologija otoka, povijest naselja, klesarski zanat i današnja škola. Zvuk dlijeta iz radionice najbolji je dokaz da ta veza još traje.