Hrvoje Šarinić (1935. – 2017.) bio je jedna od ključnih figura u procesu stvaranja moderne hrvatske države. Kao bliski suradnik dr. Franje Tuđmana, Šarinić je prošao put od uspješnog međunarodnog biznismena do četvrtog predsjednika Vlade Republike Hrvatske.
Uspješna karijera u Francuskoj i povratak 1990.
Rođen na Sušaku, Šarinić je diplomirao građevinu u Zagrebu, ali je profesionalnu afirmaciju doživio u Francuskoj. Tijekom 1960-ih i 70-ih godina postao je vrhunski stručnjak za izgradnju nuklearnih elektrana. Upravo mu je taj “europski pedigre”, uz tečno poznavanje francuskog jezika i zapadnih manira, omogućio da postane Tuđmanov prozor u diplomatski svijet.
U domovinu se vraća 1990. godine, uključuje se u HDZ i ubrzo postaje predstojnik Ureda predsjednika, što je bila pozicija s koje je godinama iz sjene vukao najvažnije političke poteze.
Predsjednik Vlade u jeku rata (1992. – 1993.)
Dužnost predsjednika Vlade RH obnašao je od kolovoza 1992. do travnja 1993. godine. Njegov mandat bio je obilježen izuzetno teškim okolnostima: ratnim operacijama, hiperinflacijom i počecima procesa privatizacije. Iako se na premijerskoj poziciji zadržao relativno kratko, ostao je zapamćen po pokušajima uvođenja reda u državnu upravu po uzoru na zapadne sustave.
Čovjek za “specijalne zadatke” i tajne pregovore
Šarinićeva povijesna uloga najviše se veže uz diplomaciju i pregovore iza zatvorenih vrata:
- Susreti s Miloševićem: Više od deset puta tajno je odlazio u Beograd na pregovore sa Slobodanom Miloševićem, pokušavajući naći rješenje za mirnu reintegraciju okupiranih područja.
- Mirna reintegracija: Odigrao je presudnu ulogu u pregovorima koji su doveli do povratka hrvatskog Podunavlja pod ustavno-pravni poredak Hrvatske bez ispaljenog metka.
- Knjiga svjedočanstva: O tim je vremenima napisao memoare “Svi moji tajni pregovori sa Slobodanom Miloševićem”, koji su i danas važan povijesni izvor.
Politički sukobi i povlačenje
Unutar HDZ-a, Šarinić je predvodio tzv. “tehnokratsku struju”. To ga je dovelo u izravan sukob s desnim krilom stranke predvođenim Ivićem Pašalićem. Nakon niza unutarstranačkih previranja i javnih optužbi, Šarinić 1998. podnosi neopozivu ostavku na sve dužnosti.
Nakon smrti Franje Tuđmana, s nekolicinom suradnika osniva Demokratski centar (DC), ali se ubrzo potpuno povlači iz javnog života. Preminuo je u Zagrebu 2017. godine, ostavivši iza sebe nasljeđe diskretnog diplomata koji je znao razgovarati i s najtežim protivnicima kada je to bilo u interesu države.