Kada turist sjedne na trajekt za Split, u njegovom sjećanju ostaju tirkizno more i miris bora. Ono što ne vidi – i što mu nitko neće reći – jest cijena koju otok plaća za ta tri mjeseca privida raja. Iza kulisa, Brač puca po šavovima, a lokalno stanovništvo vodi tihu bitku za opstanak u vlastitom domu.
Ovo su problemi koji se guraju pod tepih jer se “granu na kojoj sjediš ne pila”.
1. Infrastrukturni kolaps: Smrad i suhe slavine
Najveći tabu bračkog turizma je kanalizacija. Mnogi dijelovi otoka, čak i u razvijenim mjestima poput Bola ili Supetra, i dalje nemaju adekvatan sustav odvodnje za broj ljudi koji ljeti boravi na otoku.
- Što se prešućuje: U špici sezone, kada je sustav preopterećen, u određenim dijelovima mjesta (često blizu luksuznih restorana uz more) širi se nesnosan smrad fekalija. Stare septičke jame i preljevi ne mogu progutati desetke tisuća turista.
- Voda: Iako Brač ima vodu s kopna (Cetina), u visinskim dijelovima i manjim selima pritisak ljeti pada. Lokalci znaju: “Ne pali perilicu rublja popodne kad se svi turisti tuširaju s plaže.”
2. Zdravstveni rulet: “Nemoj se razboljeti u kolovozu”
Ovo je najveći strah svakog otočanina. Zdravstvena skrb na otoku je zimi osnovna, a ljeti – nedostatna.
- Realnost: Ako doživite srčani udar ili težu nesreću, ovisite o gliseru hitne pomoći ili helikopteru. No, helikopter ne leti po buri, a gliseri su često zauzeti.
- Problem: Turističke ambulante su pretrpane “opekotinama od sunca i ubodima ježinaca”, dok lokalci s kroničnim bolestima čekaju satima. Ljeti, put do Splita i natrag zbog gužvi na trajektu traje cijeli dan. Lokalci često kažu: “Moli boga da te ne zaboli ljeti.”
3. Apartmanizacija i stambeni genocid mladih
Brač postaje otok staraca i bogatih vikendaša. Mlade obitelji s Brača doslovno nemaju gdje živjeti.
- Paradoks: Na otoku su tisuće praznih kreveta, ali stan za dugoročni najam je nemoguće naći. Svi iznajmljuju turistima (“day-by-day”). Ako netko i iznajmi stan lokalcu, to je uz uvjet: “Moraš izaći 1.6. i možeš se vratiti 1.10.”
- Posljedica: Cijene kvadrata su skočile u nebo zbog stranaca koji kupuju vikendice. Mladi Bračani sele u Split ili Irsku jer si ne mogu priuštiti život u rodnom mjestu, iako posla ima. Otok gubi svoju budućnost radi profita u sadašnjosti.
4. Divlja gradnja i “privatne” plaže
Zakon kaže da je pomorsko dobro javno i dostupno svima. Praksa na Braču često govori suprotno.
- Otimanje obale: Vlasnici vila u prvom redu do mora (često stranci ili domaći moćnici) betoniraju stijene, postavljaju ograde i tjeraju kupače, iako na to nemaju pravo.
- Betonizacija uvala: Skrivene uvale, koje su nekad bile ponos otoka, sada su gradilišta. Niču velebne vile bez dozvola ili sa sumnjivim dozvolama, trajno uništavajući vizuru otoka. To je tema koja izaziva bijes kod lokalaca, ali osjećaju se nemoćno pred kapitalom.
5. Problem radne snage i gubitak identiteta
Nekada vas je u konobi posluživao vlasnik ili netko tko zna priču o svakoj ribi. Danas vas poslužuje premoreni sezonski radnik koji često ne zna ni gdje je Vidova gora.
Što boli lokalce: Ugostitelji često uvoze jeftinu radnu snagu i smještaju ih u nehumane uvjete, dok lokalci ne žele raditi za male plaće. Rezultat je pad kvalitete usluge i gubitak “dalmatinske duše”. Brač ljeti sve manje zvuči kao Dalmacija, a sve više kao bezlična turistička tvornica.
6. Zimska depresija i dućani duhova
Kada zadnji trajekt s turistima ode u listopadu, Brač pada u komu.
- Problem: Mjesta koja ljeti blješte, zimi su mračna. Restorani se zatvaraju, a ono što je najgore – zatvaraju se i neke trgovine. Stanovnici manjih mjesta zimi moraju voziti kilometrima do prvog otvorenog dućana po kruh.
- Socijalna izolacija: Trajektne linije se prorjeđuju. Mladi nemaju sadržaja – kina ne rade, klubova nema. Otok zimi i otok ljeti su dva različita planeta.
Kako se lokalci snalaze (Survival Guide)
Bračani su žilavi ljudi, navikli na kamen i težak život. Razvili su mehanizme obrane:
- Bijeg u polje: Ljeti, mnogi bježe iz centara mjesta u svoje maslinike ili vikendice u unutrašnjosti (npr. oko Dračevice ili Gornjeg Humca) kako bi izbjegli gužvu i buku.
- Kupovina u Splitu: Znaju da su cijene na otoku “nabrijane”, pa velike spize obavljaju u trgovačkim centrima u Splitu, kombinirajući to s posjetom liječniku.
- Zakon šutnje i cinizam: Na probleme reagiraju specifičnim dalmatinskim humorom i cinizmom. Gunđaju međusobno, ali trpe jer znaju da od turizma većina živi.
- Zimska druženja: Društveni život se seli u konobe (zimske sobe s kominom). Tu se peče riba, igraju karte i pije vino – to je vrijeme kada Brač ponovno pripada Bračanima.
Zaključak je jasan: Lokalci vole svoj otok, ali sve teže vole ono u što se on pretvara ljeti. Turizam im daje kruh, ali im polako oduzima dom.